Priča o porodici Rogulja
Teme - Svaštara/Ötlet-tár
petak, 12 avgust 2011 15:17
Pre samo sest meseci bolesna,samohrana majka Radmila ,sinovi Rade I Stanko koji je za vreme rata u Hrvatskoj bio zarobljen,a majci je vracen sa mentalnim problemima I cerka Sanja ziveli su u kuci od 30 m kvadratnih koju im je dodelio UNHCR.
Ziveli su bez primanja samim tim bez ogreva , struje, osnovnih zivotnih sredstava a cerka Sanja nije imala novca da upise srednju skolu .Ziveli su tako sve dok emisija „EXPLOZIV“ nije objavila njihovu pricu,tada im se zivot preokrenuo za 360 stepeni.
U roku od 48 casova po objavi price ucenici sedmih razreda  OS „Petar Kocic’’ iz Temerina sa nastavnicom Mirjanom Radic su pokrenuli akciju pomoci porodici Rogulja .
"Resili smo da pomognemo porodici Rogulja zato sto je Rade isao sa nama u razred i bio nam je veoma drag,a mi nismo ni slutili u kakvim uslovima on i njegova porodica zive.Kada smo videli reportazu na televiziji odmah smo se organizovali,zahvaljujuci ljudima dobre volje i nasoj razrednoj uspeli smo da prikupimo dovoljno hrane,odece i novca za porodicu Rogulja i meni je veoma drago da smo im pomogli uz pomoc gradjana Temerina." Izjavljuje  Milica Kovacevic ucenica 7a
Ucenici su napravili stranicu podrske na facebooku i sakupljali su pare po skoli kojima su kasnije kupili ogrev. Takodje,jedne subote gradjani Temerina su mogli u izvidjackom odredu da donesu odecu i hranu za porodicu Rogulja.
Po zavrsetku akcije ucenici 7a i 7g odeljenja skole „Petar Kocic’’  otisli su u selo Bocare kraj Beceja gde je porodica zivela. Doneli su im ogrev,odecu,hranu,knjige i pribor za skolu.
Pomoc porodici Rogulja pruzila je i opstina Novi Becej koja im je dala kucu, a u mnogim novosadskim klubovima su bile humanitarne zurke na kojima su novosadjani mogli da donesu odecu i hranu za Rogulje.
Sada porodica Rogulja zivi u svojoj kuci ,deca idu u skolu,vise ne uce pod svecom,imaju kompijuter,mobilne telefone i sve ostalo sto im je potrebno.
Temerin treba da bude ponosan sto ima tako humane gradjane ali svakako ne smemo zaboraviti da u Srbiji ima jos mnogo ovakvih porodica kojima jos niko nije pomogao .
refugeesPre samo sest meseci bolesna,samohrana majka Radmila ,sinovi Rade I Stanko koji je za vreme rata u Hrvatskoj bio zarobljen,a majci je vracen sa mentalnim problemima I cerka Sanja ziveli su u kuci od 30 m kvadratnih koju im je dodelio UNHCR.
Ziveli su bez primanja samim tim bez ogreva , struje, osnovnih zivotnih sredstava a cerka Sanja nije imala novca da upise srednju skolu .Ziveli su tako sve dok emisija „EXPLOZIV“ nije objavila njihovu pricu,tada im se zivot preokrenuo za 360 stepeni.
U roku od 48 casova po objavi price ucenici sedmih razreda  OS „Petar Kocic’’ iz Temerina sa nastavnicom Mirjanom Radic su pokrenuli akciju pomoci porodici Rogulja .
"Resili smo da pomognemo porodici Rogulja zato sto je Rade isao sa nama u razred i bio nam je veoma drag,a mi nismo ni slutili u kakvim uslovima on i njegova porodica zive.Kada smo videli reportazu na televiziji odmah smo se organizovali,zahvaljujuci ljudima dobre volje i nasoj razrednoj uspeli smo da prikupimo dovoljno hrane,odece i novca za porodicu Rogulja i meni je veoma drago da smo im pomogli uz pomoc gradjana Temerina." Izjavljuje  Milica Kovacevic ucenica 7a
Ucenici su napravili stranicu podrske na facebooku i sakupljali su pare po skoli kojima su kasnije kupili ogrev. Takodje,jedne subote gradjani Temerina su mogli u izvidjackom odredu da donesu odecu i hranu za porodicu Rogulja.
Po zavrsetku akcije ucenici 7a i 7g odeljenja skole „Petar Kocic’’  otisli su u selo Bocare kraj Beceja gde je porodica zivela. Doneli su im ogrev,odecu,hranu,knjige i pribor za skolu.
Pomoc porodici Rogulja pruzila je i opstina Novi Becej koja im je dala kucu, a u mnogim novosadskim klubovima su bile humanitarne zurke na kojima su novosadjani mogli da donesu odecu i hranu za Rogulje.
Sada porodica Rogulja zivi u svojoj kuci ,deca idu u skolu,vise ne uce pod svecom,imaju kompijuter,mobilne telefone i sve ostalo sto im je potrebno.
Temerin treba da bude ponosan sto ima tako humane gradjane ali svakako ne smemo zaboraviti da u Srbiji ima jos mnogo ovakvih porodica kojima jos niko nije pomogao .