| Rabdul-Grad pod pepelom |
| Teme - Putešestvija/Világkoncsor |
| sreda, 06 april 2011 12:36 |
Putujući po svetu upoznao sam mnoge države, narode, kulture i u svakoj sam uspeo naći nešto zajedničko, nešto što nas sve povezuje. A onda, završavajući putovanje u Aziji, iz Tokia smo krenuli ka Novoj Gvineji i gradu Rabdulu. Tu sam zatekao jedan potpuno drugačiji svet, koji nisam mogao ni sa jednim drugim da uporedim.
Prva stvar koja mi je upala u oči bio je veliki aktivni vulkan blizu broda na kom radim i temperatura mora koja je iznosila oko 80 stepeni. Ali odmah zatim sva pažnja mi je bila usmerena na stanovnike ovog zatrpanog grada. Rabduljani su nas lepo dočekali, odavajući utisak mirnoće i druželjubivosti. Nažalost, bilo je jako teško uspostaviti komunikaciju sa njima, jer samo jedan od hiljadu stanovnika govori engleski jezik i to vrlo skromno. Ipak, uz dosta napora uspeo sam da čujem priču o eksploziji vulkana i kako je grad spaljen i prekriven pepelom. Po rečima mog sagovornika, njihovi bogovi su se naljutili na stanovnike i želeli da ih oteraju sa ovog područja, pa odatle i eksplozija vulkana i uništenje grada. Posle nesreće stanovnici se polako vraćaju svom gradu i započeta je spora urbanizacija. Već napomenuh da su žitelji Rabdula jako smireni i opušteni, hm… Možda zato što su pod stalnim dejstvom opijata?! Na ovom ostrvu raste biljka, odnosno voćka koju zovu “buba” i izgleda slično kao ribizla. Žvakajući nju ljudski um postaje opijen, a “buba” oslobađa crveni prah koji izlazi iz usta kao dim, zubi postaju jako crveni, a posledica je brzo truljenje zuba. Vudu i opsesije su jako zastupljene u ovom narodu, a osećaj dok se priča sa Gvinejcem je zanimljiv: crveni dim koji izlazi iz usta, veliki osmeh i ogromna smirenost znaju da naježe na momente. Prizori i osećaj koji ovo mesto nosi su fenomenalni, a poseta se može svrstati u avanturističke. Za tri meseca obišao sam sve kontinente, a u Rabualu sam za šest sati otkrio nešto sasvim drugačije, nešto što se samo tamo može videti i osetiti. I tako sam uspeo da doživim ogroman contrast - iz Tokia, jednog od najrazvijenijeg i najdisciplinovanijeg grada došao sam u grad prekriven pepelom koji krije tajnu svoje prošlosti. Ako vas život donese u ovaj kraj sveta, a pritom ste nezaustavljivog avanturističkog duha, posetite ovaj grad, svideće vam se uspomena koju ćete odatle poneti. Pozdrav!
Michal Grnja
![]() |
Putujući po svetu upoznao sam mnoge države, narode, kulture i u svakoj sam uspeo naći nešto zajedničko, nešto što nas sve povezuje. A onda, završavajući putovanje u Aziji, iz Tokia smo krenuli ka Novoj Gvineji i gradu Rabdulu. Tu sam zatekao jedan potpuno drugačiji svet, koji nisam mogao ni sa jednim drugim da uporedim.
